That's life!

Sve će ovo jednom proći.

24.02.2010.

Rahimehullah...

Inna lillahi ve inna ilejhi radziun. Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo.

Zvoni mi telefon. Vijest. Uzasna smrt.

Sam - daleko od djece, daleko od ljudi. Ili je umro, ili je ubijen.
O Milostivi, smiluj mu se - oprosti mu Njegove grijehe i primi ga kao muslimana koji se vratio Svome Gospodaru, oprosti mu pogreske, oprosti mu neznanje, nagradi ga za one godine koje je dao za borbu za svoju zemlju, oprosti mu sto Te nije trazio na dunjaluku, ali ucini da Te nadje Milostivog na ahiretu. Ucini da bude od pravovjernih. Amin ja Rahmanu, ja Rahim.

Neke stvari me potresaju  - nestaju ljudi sa dunjaluka. Stara generacija se kupi iz starosnih razloga. To i razumijem, starost, dosao edzel.
Generacija nasih roditelja nestaje iz zdravstvenih, psihickih ili ostalih razloga. Ili rak, ili druge bolesti - ili se ubiju. Ne mogu da podnesu teret zivota. O Boze, koliko Bosnjaka se ubije svakodnevno po Bosni ili po dijaspori. Nisu to male statistike. Samo se to cini u tihom cosku - a Crna hronika puna.

Tesko mi sto odu sa slabom konekcijom sa Bogom - tesko mi jer odu sto mozda nisu htjeli da traze konekciju. Lako mi je za one koji stvarno nisu znali - Bog je Milostiv. I ja sam bila od neznalica, pa se Bog smiluo i uputio. On je Milostiv i oprostiti ce onima koji nisu znali.  Ali me strah za one koji su znali, a nisu htjeli.

Dvije smrti u roku od 3 sedmice. Generacija mojih roditelja - sa slabom konekcijom sa Bogom. Obadvojica u teskom psihickom stanju. U zivotu, ali van zivota. Socijalne posljedice rata.

O Boze, Ti si Milostiv....smiluj im se. Amin.


Sve sto je na njoj - Zemlji, prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Velicanstveno i Plemenito. (Rahman, 26-27)

19.02.2010.

balance :)

Jucer sam se cjeli dan valjala po stolici, jer nisam znala kako da stojim ili sjednem. Bol u ledjima. Svemu je kriva moja lijenost, jer nisam zadnjih sedmica isla redovno na sport. A kao balans izmedju posla u kojem sjedim 10h dnevno treba mi sportska aktivnost.

Prosli petak sam pala u nesvjest na aerobic-kursu, tako da sam nakon 30 minuta morala ici kuci. Jucer smo Amy* i ja se opet odlucili za sport. Mrzim rush hour. Svako jutro I svako vece provedem 2h u zastoju, gurajuci auto nekih 10-20km/h. Tako da mi je trebalo po decenije dok odem po nju i doguramo do sportskog centra. Moja licna sportska aktivnost se sastoji od sljedeceg:

-          20 minuta trcanja sa ciljem zagrijavanja. Pocnem lagano, dok ne nastimam da trcim uz brdo. Ma u biti to i nije trcanje, to je jedan vid nordic walkinga. Ne smijem trcati zbog kicme.

-          20 minuta voznja bicikla na razlicitim level-ima. Prosjecno je to nekih 7 do 10km koje predjem biciklom.

-          60 trbusnjaka ( 20 za srednje trbusne misice, 20 za lijeve, 20 za desne trbusne misice

-          Predjem 10 sportskih sprava za  ruke, noge, guz, ledja (2 puta po 12 vjezbi na svakoj spravi, traje sve skupa nekih 25 minuta).

-          Kad sam na kursu predjemo 2x12 na 10 sprava plus izmedju svake sprave po minut na stepperu sa razlicitim vjezbama. Nakon tog se valjam po podu kako me misici u nogama bole J mazohizam.

-          Onda se mucim na nekom od crosstrainera – ima ih razlicitih, ali ubija sve i jedan. Maximum koji sam jednom uspjela je 15 minuta na toj spravi, ali prosjecno sam tu negdje da nakon 5 minuta sidjem jer ne dobijem zraka i boli me svaka kost.

 

Nemam ja kondicije. Nasuprot mi sestri koja je fitnes trainer i yoga-uciteljica i koja je macka i po, ja sam oduvijek bila lijena za sportske aktivnosti.

 

No, sinoc usred trbusnjaka Amy je nakon 12 trbusnjaka prestala i pukla od smijeha sto ne moze dalje. A ona je macka i po. Reko sta je, ne mozes vise? Jok! Ona me gleda kako ja uspjevam 60 trbusnjaka odjednom, dok ona ne moze ni 20. Honey, to je motivacija da se skinu svi oni holandski kolaci koje sam jela zadnje 2 sedmice svakednevno J

 

Inace moj program prodje nakon 1,5h, ali jucer sam zbog nje prestala nakon 1h i 20 minuta. I kuci pojela pola zdjele salate. U nadi da se od tog ne deblja J

 

I sad se opet valjam po stolici, jer me ledja bole. Ali danas odoh kozmeticarki na masazu sa nekim posebnim Jade-kamenjima. I onda ucenje – ovaj vikend je sljedeci ispit. I dok preslusam cjeli vikend profesora, vec ce biti ponedeljak I opet na posao. I tako prodje zivot dok si reko KEKS.

 

Poenta ovog sveg: 3,8l popijene vode tokom dana, nikako da skinem kilazu, nikako da se uhodam da idem ponedeljkom, srijedom I petkom na sport, a sport godi tako I meni I ledju. Nikako da se kanem slatkisa. Ali sam ove godine ulozila u sebe kao nikad: priustila sebi profesionalno ciscenje zuba, kozmeticarka, masaze, e-shopping po Indiji I hrpu drugih stvari.

 

Elhamdulillah. Sad da je samo skinuti ove holandske kolace sa tjela. J

 

Toplo preporucujem sport kao balans u zivotu.

17.02.2010.

hate it!

Mrzim taj osjecaj stida, kao da nesto kradem, krijem se, strahujem da me nece neko vidjeti, "uhvatiti na djelu". Mrzim taj osjecaj jer se ne stidim toga sto radim. Kako da se stidim tog? Ali covjek je toliko manipulisan tim idealima sta je "tacno", a sta "pogresno" kroz ljude, medije i druge manifestacije.

Zamijenila sam pauzu da obavim namaz na vrijeme, makar da spojim podne i ikindiju jer prije jacije necu biti kuci. I u sred ikindije se otvorise vrata i u konferencijsku salu udje neko. Poslije toga se cuje samo suskanje po birou, pogledi koji me krishom gledaju. Svako cuti, ali svako sve zna.

I zasto se ja osjecam kao "uhvacena na djelu"? Mrzim taj osjecaj i toliko se lose osjecam zbog tog osjecaja. Zbog te "lose savjesti" koju ja necu da imam, jer ja sam se odlucila sama na taj put. I to je moja stvar sto ja svaki dan 5 puta na dan trazim konekciju sa Gospodarom.

Ali u ovom svijetu to nije moja stvar - to je stvar privilega koji ti onu dopustaju.

Ucim o krstarskim ratovima - protiv koga su se oni borili? Definicija: protiv svega sto nije krscansko, sto nije srednjoevropsko i sto nije prilagodjeno.

Dobro dosli u novu eru krstarskih ratova!

15.02.2010.

#

Shopping mall, fish 'n' chips, dvije prazne ruke i dva prazna pogleda koja su tako blizu, ali odose tako daleko.

11.02.2010.

placebo i zivotne price only for the mahala

Holandjani su sa svim "na ti". Nema tu furanja, gospodine, gospodjo itd. - glavni shef koji vozi Maserati auto koji kosta onoliko, koliko ja nikad u zivotu mozda para necu imati. On pridje i prica sa mnom o nekim poslovnim stvarima kao da me zna vec 20 godina. A kad se sjetim insana koji imaju manje uspjeha u zivotu, ali furaju se da ih moras persirati. To je i stvar nacije - ovi holandjani su u puno stvari tolerantni.
Imali smo neko slavlje danas, puno klope - jela sam previse ovih dana. Sutra je fitnes na dnevnom planu - povescu Amy* sa sobom. Ona je konvertit, mlada, lijepa, visokoskolski obrazovana, 22 godine - pred razvodom sa Bosnjom. Hajmo mi draga na fitnes, zaboravimo propale veze. Bojim se za nju da ce ostaviti islam poslije braka, da je Bosnjo ostavio los utisak muslimana. Trudim se da to ispravim, ali tesko mi ide.

Ovih dana spomenuti kolega slusa jednu radio stanicu koja pusta puno Depeche Mode & Placebo. DM je mojeee omiljeno. Placebo nisam voljela tad, ali sad me podsjeca toliko na neke stvari. Ne volim tekst pjesme "time to say goodbye" od Placebo, ali me melodija obara, budi sjecanja na puno toga. Depeche Mode pjesme jos znam sve napamet, i sjetim se svirki i mladih dana, i izlazaka, i moje Noelle*, nasih ludih dana, 14 godina prijateljstva, puberteta, gimnazije, Aaron iz njenog razreda koji je izgledao kao pjevac Placeba, cure ga ganjale, a on mene samo nervirao svojim izgledom, naseg kafica Bizar, pa L.L., pa RH., putovanja u Brisel, u Charleroi, odrastanja i svih problema koji dolaze uz to. Zezale smo se da se duze druzimo, nego sto neciji brak izdrzi.

Ona je oduvijek bila protivnik braka, a i djecu nije nikad htjela. Sjecam se kad joj je otac umro od leukemije, sjecam se kad su ga ukopali na groblju na mjestu "gdje ima pogled na zalazak sunca". Tad joj je mama pala u depresiju, dala cuku u zivotinjski dom. A cuko je Noelle bilo jedino sto joj je ostalo da je podsjeca na porodicu. A i mene je izmucio taj cuko. Bio je traumatiziran, jer ga je insan neki tuko pa se pas bojao insana. Mama je 3 godine poslije smrti oca prodala vilu u kojoj su zivjeli za milion €. Brat je odselio sa mamom u novi stan, Noelle nasla sebi stan. Sjecam se kad je sa mnom isla na koncert Halida Beslica, kad je prvi put vidjela bosanske momke i rekla mi "wow, jesu dobri." Nisam joj dala da ih upozna, nebi bilo dobro po nju. A bila je dobra cura, po moralu bolja od svih Bosanki koje sam vidjala po mahali sa Talijanima, Turcima i ostalim. Prije mjesec dana mi je poslala SMS u kojoj mi je rekla da se udala za momka. Pa duso, kako to - rekla si da neces nikad u brak? Pa eto, zbog manjeg poreza. I to mogu biti razlozi za brak :) ali djecu i dalje nece. radije psa.

I za sva sjecanja je kriv Placebo. I danas citam neki modni magazin...sta je stil? kad ga mjenjati? ja razmisljam, mozda bih se trebala uozbiljiti, stil promijeniti, 28 mi je godina. I onda citam u tom modnom magazinu: "Stil mjenjajte kad VI to zelite, a ne kad mislite da morate." Eto, ja mislim da se ne moram jos uozbiljiti. I necu da se uozbiljim - mogu ja napustiti alternativce, ali nece alternativac iz mene.

Priznajem da uzivam kad se sjetim nekih stvari, a tad nisam bila ni svjesna kako sam lud zivot imala. I lijep. Meni makar. Ali istovremeno me je strah odgajanja djece, jer ne znam kako bih reagovala da sam na mjestu roditelja. A mahala evo nek ima sta da mahala sad. Ko nece da ocisti svoju kucu, nek cisti moju i mene od mojih grijeha :)

pozdrav vama svima koliko vas ima.


P.S. Ko moze da ode na Depeche Mode live, nek to uradi. Nece se pokajati :)


p.p.s. ** imena nisu stvarna radi cuvanja privatnog zivota doticnih osoba :)

p.p.p.s 

p.p.p.p.s. - sad znam sto znaci naci unutrasnji mir.

09.02.2010.

mojoj bivsoj domovini

Pratim politiku od puberteta. Sa 19 sam htjela studirati politicke nauke, no politika koja je tad krojila moj zivot nije mi to dopustala jer ja kao izbjeglica nisam imala pravo na to mjesto za studij. Niti sam finansije. Proslo je i to, izdeveralo se. Nisam studirala politicke nauke.

Sve manje i manje imam snage da gledam vjesti. Sve manje i manje imam volje. Nema vise mjesta za medije i njihove manipulacije. Od prosle sedmice i te tako jake i vrlo vazne akcije po onoj tamo nekoj selendri u BiH...pitam se sta ce jos doci. To je kao samo pocetak. Pocetak cega? Bosanska shoa? WTF!!!

Ja...koja nije mogla 3 mjeseca bez Bosne. Koja je zadnji novac davala da putuje dole. Koja je voljela svaki komad te zemlje. Ja sam se odrekla te zemlje. Pismeno i sad i usmeno. To vise nije ona zemlja u koju ja zelim da putujem, a kamoli da zivim. I to su dusmani htjeli, i na tome rade. I uspjeli su.

Ja sam prva koja ovim putem kaze da necu vise putovati u BiH. Mene ne vuce dole nista vise. Cak sto vise, ja se bojim te vlade i njihovih akcija. Bojim! Kao sto sam se 1992 bojala onih granata, i one medijske propagande, i granata, i onih tenkova. Kao sto sam na radiju slusala da je on medju zelenim beretkama i planira napad na grad, a on je pobjegao Srbinu koji ga je krio da ga ne ubiju. I ubili su ga. Propaganda!!! Nje se bojim. I zbog nje ja se odricem Bosne i Hercegovine, jer se bojim. I nemogu da spavam - ja u sebi osjetim nemir koji sam osjetila 1992. I taj nemir se manifestira u fizickom bolu - tamo oko zeludca. Znate kad onaj cir polako raste na racun psihickog stanja. I to stanje je strah - od one zemlje u kojoj sam se rodila, koju sam voljela, u kojoj sam htjela zivjeti ako dozivim starost. I sad vise necu. Sad moram traziti rezervnu domovinu - mjesto gdje se osjecam lijepo i sigurno.

A gdje je to?

Mozda neko misli da pretjerujem?! Ne. Ja sa hidzabom na glavi se bojim cetnicke politike u BiH! Ja sa hidzabom ne putujem vise u BiH. Ne volim te vise, zemljo moja. A nisi ti kriva.

:(

08.02.2010.

beauty

Ja sam sebi priustila profesionalni tretman lica kod kozmeticarke i izgledam sharena kao papagaj :) Orala mi je po licu, i te dobro. Ocistila ga kao nikad u zivotu, tako da sva caklim i blistam. Ogulila mi je kozu na licu, ali i novcanik. No, to sam sebi htjela priustiti. 28 mi je godina, vakat je da se cuva ovo malo mladosti sto je ostalo :)

sljedeci termin imam za masazu ledja. Opet kod ove zgodne Turkinje. Zena je tip zene koje ja smatram prelijepim: visoka, mrsava, duga crna kosa, ravna, svezana strogo u visoki rep, svijetla koza, velike crne oci, crne hlace na peglu, bjela kosulja, crne kozne cipele na stiklu. Wow :)

odoh sad na spavanje :)

02.02.2010.

garib

Trenutno radim sama u mom djelu biroa, jer je kolegica otisla na odmor (seychelles islands). Relacija dobitka informacija i informacija koje mogu da sirim dalje su: 90% vs. 10%. Pored toga kolega slusa radio, koji i ja cujem i smeta mi. Bukvalno me zivcira jer 10h dnevno slusa istu radio stanicu i znam vec sve i jednu pjesmu napamet. Mozak mi puca po shahovima. Samo ga punim svacim, a nigdje da to ispustim. Kud trenutno nemogu da stignem ikindiju da klanjam i to me pojede. A ne znam kako da to organiziram. I u svemu tome osjetim jedno: usamljenost.
Doduse, naucila sam svoju lekciju na temu druzenje sa radnim kolegicama pa iako su i muslimanke i povukla se. I rekla sam sebi nikad vise. Ali covjek je vise na poslu nego kuci. I ta usamljenost me danas smori. A sinoc sam gledala neki glupi horor film koji se poklapao sa crnom magijom i islamskim gledanjem na to pa sam imala neke nocne more. Ma divno :)
I onda sam sjela da citam tekstove na temu usamljenost i naidjoh na sljedece. I ohrabri me.

Na slici - moja dva meda koja sam stavila na monitor da me gledaju da nisam tako sama :) cute.


Prenosi Ebu Umejje Eš-Šu'bani: Došao sam kod Sa'lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.(Muslim)

...i proslo je. A ostaje samo lice Gospodara moga, Velicanstvenog, Plemenitog. :)))
That\'s life!
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

Allah dž.š. je rekao Davudu a.s.:
"Ti hoćeš jedno, a Ja drugo i dešava se onako kako Ja hoću. Kad se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučićeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću."


Prošlo je jučer i bit će pouzdan svjedok,
a za njim i novi dan došao je.

Pa ako si jučer loše djelo uradio -
danas dobrim zamjeni bit ces hvaljen.

Danas ako u dobru provedeš,
korist ćeš vidjet, a juče vratit ne možeš.

Ne odgađaj dobro djelo za sutra -
možda sutra dođe, a tebe nema...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171433

Powered by Blogger.ba

x