That's life!

Sve će ovo jednom proći.

17.02.2010.

hate it!

Mrzim taj osjecaj stida, kao da nesto kradem, krijem se, strahujem da me nece neko vidjeti, "uhvatiti na djelu". Mrzim taj osjecaj jer se ne stidim toga sto radim. Kako da se stidim tog? Ali covjek je toliko manipulisan tim idealima sta je "tacno", a sta "pogresno" kroz ljude, medije i druge manifestacije.

Zamijenila sam pauzu da obavim namaz na vrijeme, makar da spojim podne i ikindiju jer prije jacije necu biti kuci. I u sred ikindije se otvorise vrata i u konferencijsku salu udje neko. Poslije toga se cuje samo suskanje po birou, pogledi koji me krishom gledaju. Svako cuti, ali svako sve zna.

I zasto se ja osjecam kao "uhvacena na djelu"? Mrzim taj osjecaj i toliko se lose osjecam zbog tog osjecaja. Zbog te "lose savjesti" koju ja necu da imam, jer ja sam se odlucila sama na taj put. I to je moja stvar sto ja svaki dan 5 puta na dan trazim konekciju sa Gospodarom.

Ali u ovom svijetu to nije moja stvar - to je stvar privilega koji ti onu dopustaju.

Ucim o krstarskim ratovima - protiv koga su se oni borili? Definicija: protiv svega sto nije krscansko, sto nije srednjoevropsko i sto nije prilagodjeno.

Dobro dosli u novu eru krstarskih ratova!

15.02.2010.

#

Shopping mall, fish 'n' chips, dvije prazne ruke i dva prazna pogleda koja su tako blizu, ali odose tako daleko.

11.02.2010.

placebo i zivotne price only for the mahala

Holandjani su sa svim "na ti". Nema tu furanja, gospodine, gospodjo itd. - glavni shef koji vozi Maserati auto koji kosta onoliko, koliko ja nikad u zivotu mozda para necu imati. On pridje i prica sa mnom o nekim poslovnim stvarima kao da me zna vec 20 godina. A kad se sjetim insana koji imaju manje uspjeha u zivotu, ali furaju se da ih moras persirati. To je i stvar nacije - ovi holandjani su u puno stvari tolerantni.
Imali smo neko slavlje danas, puno klope - jela sam previse ovih dana. Sutra je fitnes na dnevnom planu - povescu Amy* sa sobom. Ona je konvertit, mlada, lijepa, visokoskolski obrazovana, 22 godine - pred razvodom sa Bosnjom. Hajmo mi draga na fitnes, zaboravimo propale veze. Bojim se za nju da ce ostaviti islam poslije braka, da je Bosnjo ostavio los utisak muslimana. Trudim se da to ispravim, ali tesko mi ide.

Ovih dana spomenuti kolega slusa jednu radio stanicu koja pusta puno Depeche Mode & Placebo. DM je mojeee omiljeno. Placebo nisam voljela tad, ali sad me podsjeca toliko na neke stvari. Ne volim tekst pjesme "time to say goodbye" od Placebo, ali me melodija obara, budi sjecanja na puno toga. Depeche Mode pjesme jos znam sve napamet, i sjetim se svirki i mladih dana, i izlazaka, i moje Noelle*, nasih ludih dana, 14 godina prijateljstva, puberteta, gimnazije, Aaron iz njenog razreda koji je izgledao kao pjevac Placeba, cure ga ganjale, a on mene samo nervirao svojim izgledom, naseg kafica Bizar, pa L.L., pa RH., putovanja u Brisel, u Charleroi, odrastanja i svih problema koji dolaze uz to. Zezale smo se da se duze druzimo, nego sto neciji brak izdrzi.

Ona je oduvijek bila protivnik braka, a i djecu nije nikad htjela. Sjecam se kad joj je otac umro od leukemije, sjecam se kad su ga ukopali na groblju na mjestu "gdje ima pogled na zalazak sunca". Tad joj je mama pala u depresiju, dala cuku u zivotinjski dom. A cuko je Noelle bilo jedino sto joj je ostalo da je podsjeca na porodicu. A i mene je izmucio taj cuko. Bio je traumatiziran, jer ga je insan neki tuko pa se pas bojao insana. Mama je 3 godine poslije smrti oca prodala vilu u kojoj su zivjeli za milion €. Brat je odselio sa mamom u novi stan, Noelle nasla sebi stan. Sjecam se kad je sa mnom isla na koncert Halida Beslica, kad je prvi put vidjela bosanske momke i rekla mi "wow, jesu dobri." Nisam joj dala da ih upozna, nebi bilo dobro po nju. A bila je dobra cura, po moralu bolja od svih Bosanki koje sam vidjala po mahali sa Talijanima, Turcima i ostalim. Prije mjesec dana mi je poslala SMS u kojoj mi je rekla da se udala za momka. Pa duso, kako to - rekla si da neces nikad u brak? Pa eto, zbog manjeg poreza. I to mogu biti razlozi za brak :) ali djecu i dalje nece. radije psa.

I za sva sjecanja je kriv Placebo. I danas citam neki modni magazin...sta je stil? kad ga mjenjati? ja razmisljam, mozda bih se trebala uozbiljiti, stil promijeniti, 28 mi je godina. I onda citam u tom modnom magazinu: "Stil mjenjajte kad VI to zelite, a ne kad mislite da morate." Eto, ja mislim da se ne moram jos uozbiljiti. I necu da se uozbiljim - mogu ja napustiti alternativce, ali nece alternativac iz mene.

Priznajem da uzivam kad se sjetim nekih stvari, a tad nisam bila ni svjesna kako sam lud zivot imala. I lijep. Meni makar. Ali istovremeno me je strah odgajanja djece, jer ne znam kako bih reagovala da sam na mjestu roditelja. A mahala evo nek ima sta da mahala sad. Ko nece da ocisti svoju kucu, nek cisti moju i mene od mojih grijeha :)

pozdrav vama svima koliko vas ima.


P.S. Ko moze da ode na Depeche Mode live, nek to uradi. Nece se pokajati :)


p.p.s. ** imena nisu stvarna radi cuvanja privatnog zivota doticnih osoba :)

p.p.p.s 

p.p.p.p.s. - sad znam sto znaci naci unutrasnji mir.

09.02.2010.

mojoj bivsoj domovini

Pratim politiku od puberteta. Sa 19 sam htjela studirati politicke nauke, no politika koja je tad krojila moj zivot nije mi to dopustala jer ja kao izbjeglica nisam imala pravo na to mjesto za studij. Niti sam finansije. Proslo je i to, izdeveralo se. Nisam studirala politicke nauke.

Sve manje i manje imam snage da gledam vjesti. Sve manje i manje imam volje. Nema vise mjesta za medije i njihove manipulacije. Od prosle sedmice i te tako jake i vrlo vazne akcije po onoj tamo nekoj selendri u BiH...pitam se sta ce jos doci. To je kao samo pocetak. Pocetak cega? Bosanska shoa? WTF!!!

Ja...koja nije mogla 3 mjeseca bez Bosne. Koja je zadnji novac davala da putuje dole. Koja je voljela svaki komad te zemlje. Ja sam se odrekla te zemlje. Pismeno i sad i usmeno. To vise nije ona zemlja u koju ja zelim da putujem, a kamoli da zivim. I to su dusmani htjeli, i na tome rade. I uspjeli su.

Ja sam prva koja ovim putem kaze da necu vise putovati u BiH. Mene ne vuce dole nista vise. Cak sto vise, ja se bojim te vlade i njihovih akcija. Bojim! Kao sto sam se 1992 bojala onih granata, i one medijske propagande, i granata, i onih tenkova. Kao sto sam na radiju slusala da je on medju zelenim beretkama i planira napad na grad, a on je pobjegao Srbinu koji ga je krio da ga ne ubiju. I ubili su ga. Propaganda!!! Nje se bojim. I zbog nje ja se odricem Bosne i Hercegovine, jer se bojim. I nemogu da spavam - ja u sebi osjetim nemir koji sam osjetila 1992. I taj nemir se manifestira u fizickom bolu - tamo oko zeludca. Znate kad onaj cir polako raste na racun psihickog stanja. I to stanje je strah - od one zemlje u kojoj sam se rodila, koju sam voljela, u kojoj sam htjela zivjeti ako dozivim starost. I sad vise necu. Sad moram traziti rezervnu domovinu - mjesto gdje se osjecam lijepo i sigurno.

A gdje je to?

Mozda neko misli da pretjerujem?! Ne. Ja sa hidzabom na glavi se bojim cetnicke politike u BiH! Ja sa hidzabom ne putujem vise u BiH. Ne volim te vise, zemljo moja. A nisi ti kriva.

:(

08.02.2010.

beauty

Ja sam sebi priustila profesionalni tretman lica kod kozmeticarke i izgledam sharena kao papagaj :) Orala mi je po licu, i te dobro. Ocistila ga kao nikad u zivotu, tako da sva caklim i blistam. Ogulila mi je kozu na licu, ali i novcanik. No, to sam sebi htjela priustiti. 28 mi je godina, vakat je da se cuva ovo malo mladosti sto je ostalo :)

sljedeci termin imam za masazu ledja. Opet kod ove zgodne Turkinje. Zena je tip zene koje ja smatram prelijepim: visoka, mrsava, duga crna kosa, ravna, svezana strogo u visoki rep, svijetla koza, velike crne oci, crne hlace na peglu, bjela kosulja, crne kozne cipele na stiklu. Wow :)

odoh sad na spavanje :)

02.02.2010.

garib

Trenutno radim sama u mom djelu biroa, jer je kolegica otisla na odmor (seychelles islands). Relacija dobitka informacija i informacija koje mogu da sirim dalje su: 90% vs. 10%. Pored toga kolega slusa radio, koji i ja cujem i smeta mi. Bukvalno me zivcira jer 10h dnevno slusa istu radio stanicu i znam vec sve i jednu pjesmu napamet. Mozak mi puca po shahovima. Samo ga punim svacim, a nigdje da to ispustim. Kud trenutno nemogu da stignem ikindiju da klanjam i to me pojede. A ne znam kako da to organiziram. I u svemu tome osjetim jedno: usamljenost.
Doduse, naucila sam svoju lekciju na temu druzenje sa radnim kolegicama pa iako su i muslimanke i povukla se. I rekla sam sebi nikad vise. Ali covjek je vise na poslu nego kuci. I ta usamljenost me danas smori. A sinoc sam gledala neki glupi horor film koji se poklapao sa crnom magijom i islamskim gledanjem na to pa sam imala neke nocne more. Ma divno :)
I onda sam sjela da citam tekstove na temu usamljenost i naidjoh na sljedece. I ohrabri me.

Na slici - moja dva meda koja sam stavila na monitor da me gledaju da nisam tako sama :) cute.


Prenosi Ebu Umejje Eš-Šu'bani: Došao sam kod Sa'lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.(Muslim)

30.01.2010.

o Ahmetu i kcerki

Odmaram u hladu ruza i cekam da se skine film Thick as thieves da ga gledam. Sutra je ucenje za sljedeci ispit na redu, ako Bog da. Tema: islamska historija od pravednih halifa do pada hilafeta. Stigla sam do umajadske dinastije. U osnovnoj skoli sam voljela geografiju i historiju, sad vise ne volim. Kad sam u prvoj godini pisala ispit sire mislim da sam prepisala jedno pitanje. Kasnije mi bilo krivo. Necu vise :) Gledala sam dokumentarca o Shamu danas - probudila se ceznja, nostalgija, ljubav. Voljela bi otici u Damask. Najstariji naseljeni grad na svijetu.

Danas razmisljam o pokvarenim ljudima i sjetim se Ahmeta. Nazvacu ga Ahmet iako se covjek drugacije zove. Bio je u izbjeglickom kampu, covjek srednjih godina, ozenjen, ima djete, pobjegao iz strahota rata kao i svi mi. Zenu mu je ubila granata i on je gledao da spasi kcerku. Bog im je dao da izadju, Ahmet se borio sa svojom epilepsijom, bio je fizicki & psihicki malo zaostao, ali brizan otac. Ahmet je dosao u zemlju ciji jezik ne razumije, medju ljude koje ne poznaje, jos sav u tuzi za ubijenom zenom. Ahmeta su nagovorili da potpise jedan papir, kao to nije nista vazno. Ahmet je potpisao. Tad je zadnji put vidio svoju malu kcerku. Kcerku je uzeo protestanski pop (ne znam kako se on tacno na nasem zove) i odveo je svojoj porodici. Oni su je u biti ukrali od Ahmeta. Jadni Ahmet nije znao da je potpisao da im daje kcerku. Zivio je u  malom gradu, gledao kcerku kako raste, ali joj nije smio prici. Par puta je molio popa da je posjeti, ali mala je rasla bez oca, zaboravljala jezik i bojala se Ahmeta zbog njegovih fizickih & psihickih mahana. Ahmet je tugovao, bolovao, svijet mu se rusio jer kcerka je bila jedino sto ima.
Pop je glumio briznog oca, prekrstio je i ona je sad maturisala i zivi u krscanskoj porodici. Ne znajuci za majku koju je granata ubila, ne znajuci za babino slomljeno srce.

Misionarska prljava posla. Da Bog Dragi Ahmetu vrati kcerku.

Blogger RA (Duh koji hoda)
bjavljuje vec duze vrijeme dijelove knjige "black soul" od A. Rahmanovica - ja nisam vise mogla da docekam dok on to objavi pa sam je trazila na google, nasla. Procitala sam knjigu od jednom. Cjelu noc sam sjedila. Nisam se mogla rastati. Preporucila bih vam je - ko zeli da cita, evo mu link. Neznam da ubacim lijep link - zaboravila :( http://bosnamuslimmedia.com/2009/01/03/crna-dusa-ahmet-m-rahmanovic-pdf/ 

28.01.2010.

ko me voli?

Snijeg, hladno, auto smrznuto stoji na po puta izmedju kuce & firme, jer sam sa radnom kolegicom putovala na posao - vracam se na parking i nadjoh buket velikih ruza za mene. OMG!!!!!!!

Pa i nije mi pala vrijednost na trzistu toliko kad mi se to jos desava. Koja zena to ne voli!? :) cheeeeeseeeeeeeee

Danas nema cuke, odoh se odmoriti u namazu :)

27.01.2010.

avatar, cuko & pas

Jeste li vi gledali film Avatar? Ja nisam htjela. Nakon sto mi je preporucen, odlucila sam da cu mu dati sansu...i nisam se pokajala. Svidio mi se.

Danas nije moj dan. Imam vrlo kratku pauzu, tako da jedva u toj pauzi uspijem da prezalogajim nesto, da se abdestim i klanjam namaz. Danas je radna kolegica dosla sa psom na posao. Kao uvijek jednom sedmicno ona njega/njih dovede. Taj pas voli insane sa crnom odjecom, a ja volim crnu odjecu. I sad mozete skontati kako se ja i on ganjamo. On ide za mnom, a ja bjezim od njega. Grrrr. Ja u biti volim pse, ali ako me pas ubali ja ne mogu u toj odjeci da obavim namaz. A posto nemam cijeli ormar u firmi da bi se mogla redovno presvlaciti, moram da pazim da me on ne ubali. Danas me je sa puno ljubavlju ubalio, jer je donio loptu da se igram sa njim i naslonio njusku meni u krilo. Istovremeno mi je bas na pocetku pauze nazvao musterija i ukrao mi pola pauze. Perfektan dan. Nit mogu klanjati, jer poslije pauze nemam kad - a i da imam, cuko je ubrljao svu odjecu. ah cuko, kani me se. Sve ga izbjegavam, ali kad tad njemu jadniku dosadi pa mi se sunja po birou, ispod stola ili samo donese loptu u njuski i gleda me svojim velikim ocima i samo sto ne kaze "haj se igraj sa mnom". Ostalim se vec cinim kao cudoviste koje ne voli pse. Ma volim, ali kad mi se iz vedra neba nesto sunja pod stolom oko nogu ili lane kraj mene dok ja pricam sa musterijom - ja se prepadnem kao da je granata upravo pala. Nemoze to razumijeti onaj iza cijih usiju nisu padale granate.

Cuko je otisao, ja zavrsavam zadnje poslove i razmisljam dali cu u Eindhoven ili ne.

21.01.2010.

ant-anti

"Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.” (Hud,117)

"Zanimljivo" je kad covjek cuje iskreno misljenje drugih ljudi o samom sebi. Ti ljudi su oni koji me gledaju samo kroz moj izgled tj. kroz hidzab. Njih ne zanima kakav je taj insan iza tog hidzaba, nego oni samo vide veliko crveno svijetlo i STOP. I mrznja je u njihovim srcima, njihovim ocima, njihovim rijecima. Danas me je jedna zenska pitala sta ja to glumim sa tom "ruznom krpom" na glavi, sto nisam kao svi normalni ljudi. Cuuuuj...

Sorry honey, ali ko mi to kaze? Odgovorila sam joj u lijepom tonu: "Vama je prije 60 godina smetao svaki zidov i bili su vam glavni krivci za sve  vase probleme, pa ste ih se rijesili na veliko. Sad vam smetaju muslimani & ostali ljudi  "drugih rasa". Jeli ti primjetis da vi uvijek nadjete nekog krivca za vasu mrznju? Kako ovim Holandjanima nista ne smeta?" Ona spusti njusku i napusti biro. I pokvari meni dan. Ostatak dana sam meditirala pred monitorom u IGNORE statusu, jer je ona taj dan radila u mom odjelu.

I dolazim kuci - gledam se sa hidzabom u ogledalo, pa ga skidam...i razmisljam. Draga, ti si samo ljubomorna jer je ovaj moj hidzab lijep, zanimljiv, tajnovit i dokaz moje slobodne i cvrste volje. I sto sam ja zivi dokaz da me nije niko natjerao da nosim hidzab, bas nasuprot. I taj zivi dokaz vam rusi sve vase predrasude. Molim Allaha da me ne iskusa sa njim i da ga nosim do kraja zivota. Amin.

’Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj.” (En-Nahl:125)


14.01.2010.

tea time

Zeleni caj treba ostaviti samo minutu u skuhanoj vodi, inace bude gorak i izgubi "vitamine". Ako kuhate vodu sa kuhalom, nakon sto prokuha ostaviti je 4-5 minuta da stoji. Tek onda dodati u caj. Voda za caj treba da bude 90°C.

on ice :) moja omiljena arhitektura me@lil\' morroco maastricht markt pakuju se, pakuju fajront

Noviji postovi | Stariji postovi

...i proslo je. A ostaje samo lice Gospodara moga, Velicanstvenog, Plemenitog. :)))
That\'s life!
<< 02/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

Allah dž.š. je rekao Davudu a.s.:
"Ti hoćeš jedno, a Ja drugo i dešava se onako kako Ja hoću. Kad se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučićeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću."


Prošlo je jučer i bit će pouzdan svjedok,
a za njim i novi dan došao je.

Pa ako si jučer loše djelo uradio -
danas dobrim zamjeni bit ces hvaljen.

Danas ako u dobru provedeš,
korist ćeš vidjet, a juče vratit ne možeš.

Ne odgađaj dobro djelo za sutra -
možda sutra dođe, a tebe nema...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
167720

Powered by Blogger.ba

x