That's life!

Sve će ovo jednom proći.

10.01.2010.

canim benim

Na predzadnjoj svadbi sam od 21h do 2h plesala u stiklama, a onda sam skinula stikle, bacila ih u cosak i nastavila do sabaha sa rajom da uzivam :) Kako zna biti lijepo kad sve shtima. Naravno da me je narednu sedmicu dana bolio svaki misic, jer sam se odvikla tako dugih slavlja. A stikle nisam obukla narednih 14 dana. Ali je godilo, jer je raja bila na mjestu. Oko 100 sestara, dobra muzika i velika sala samo za nas.

Sad sam se vratila sa jedne vrlo lijepe turske svadbe. Ali nisam mogla plesati. Nije bilo odvojeno, tako da sam cupkala na stolici i strpila se. Jaranice su sve otisle i ja ih gledam iz daleko kako uvijaju kukove i govorim sebi "hadzi hanuma, sjedi gdje si. ne moRe to tako. Sta ce Allah reci"  A za narod se ne brinem od 15-te godine. Sto se tice naroda ja bi otisla i plesala do zore. Nije se rodio ko je narodu ugodio. Ali ima Svevisnji.
Prelijep mladozenja. Prelijepa mlada. Oko 1000 gostiju.Dobra hrana, jos bolja muzika. Sve super. Sve sto sam starija sve vise volim Turke. Volim sto ce jedan za drugog sve uraditi, pomoci - pa i ako se ne razumiju i ako su u svadji, kao nacija su slozni. Paze se i pomazu jedni drugima. I kad vide zenu sa hidzabom - pa on ako je i najveca fukara, on spusti pogled i sa postovanjem se ponasa prema toj curi, zeni, sestri. A ona kad prodje on nastavi sa svojim zijanom.
Radila sam u firmi i bilo je u warehouse par Turcina koji nit klanjaju, nit poste, nit se drze vjere. Moderni lifestyle, alkohol, cure i dobra auta. Ali...ja kad prodjem kraj njih na putu u biro dok oni vani puse, sve i jedan me pozdravi spustenog pogleda i punog postovanja. I kad god mi je pomoc trebala, uvijek su bili tu kao prema rodjenoj sestri.
I kroz zadnju godinu dana sam tako zavolila njihovo postovanje, kulturu i ahlak da mi se zaista svidjaju.
A Arapi su mi se zgadili. Nakupilo se svakakvih iskustava. Malo postovanja, malo cistoce, malo ahlaka - misle Bosanke su sve lahke pa vole dobro iskoristiti. Bljak!

Ako se ikad budem opet udavala...moze Bosnjo, ili Turcin, ili Vanzemaljac, hocu veliku svadbu, hocu svatove, hocu vjencanicu i hocu da uz sevdah plesem do zore :)

Odoh pjevati dalje po stanu "ne deli ne de divaneyim biliyorum sononuuu" - mamu sam ispratila u Krajinu sa punom kovertom i dovom da joj Allah podari zdravlje i namaz u njena nova 4 zida. Amin.

iyi uykular!

05.01.2010.

greetings from the Maas

Maastricht pod snijegom. Ulice klizave i smrznute. Na tastaturi su slova Y & Z na novim mjestima, pa grijesim pisajuci. Umorna sam, nenaspavana, bolesna. Holandija me  je docekala snijegom, gripom, i lijepim hotelom. TV sam gledala do 21h da iskljucim mozak od svih novih utjecaja, dok nisam umorno pritisnula zeleni POWER i utonula u snove slusajuci suru Rahman. I probudila se u 2.24h i nisam ostatak noci mogla zaspati.

I sad sjedim ovdje i pitam se jesam li budala ili vrijedni radnik. Zasto? U 7.57h sam vec bila u firmi, a seminar mi pocinje u 9h. Damned. Tako bi mi dobro dosao taj sat vremena da sam mogla jos odspavati. Ali pozurila mala jer je navikla da sve bude po planu. Holandjasko kuliranje ili je do firme. Nijednog plana se oni ne drze. Sve je to lesi fer, kao u juznim zemljama. Nema stresa, nema pritiska - sve laganini. Nije ni lose tako.

Jucer nisam mogla odoliti da ne odem u shopping u grad koji mi je pod pendzerom. Za ne povjerovati: nisam nista kupila. Nista mi se nije svidjelo. Osim riba u McDonaldsu, jer nisam imala sta drugo da jedem da je halal.

Danas poslije posla idem u potragu za slasticarnom multi-fla. Imaju fenomenalne kolace. A ovdje mi je srce na mjestu. Tako volim Holandiju. Njihovu infrastrukturu. Velike prozore. Potoke i rijeke. More. Mentalitet. Pa cak i jezik. I svasta nesto. Ali do uzivanja u kolacima moram da izdrzim seminar o kucnom sistemu i popodne malo ceprkanja oko hardware. Od 160 radnika ima mozda 20 zena. Valjda zene nisu za tehnike :)

Selamim vas sviju redom vrlo sretna sto sam ovde :)

 

29.12.2009.

strpljenje, uzvracanje, izbjegavanje

Budite strpljivi" - sa samim sobom, "Budite izdržljivi" - sa neprijateljima i „Na Allahovim granicama bdijte" - budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime.

Allah, dz.s., naredio je: lijepo strpljenje (sabrun - džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun - džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun - džemilun).

Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: “Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne." Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „istinske ljubavi", i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili.”

----------------------------------------------------------------------------------------

Nadoh ovo pa mi se pravo svidjelo. Sve to mi je poznato - lijepo strpljenje, lijepo uzvracanje i zadnjih mjeseci najvise bogami i lijepo izbjegavanje. Alhamdulillah. Nekad mi nedostaju pojedina sijela, pojedine duse i lijepa vremena provedena sa njima. Ali kad sjednemo opet zajedno srce uvidi da ne dobiva ono sto je prije dobivalo, ostane prazno. Jeli to sto su nas godine promijenile? Jeli to sto mozda nismo svi bili iskreni u druzenju? Jeli to...ne znam ni ja do ceg je. Ali mudri ljudi su uvijek sami sa sobom, pa mogu poceti sebi umisljati da cu postati mudar insan. Who knows.

Misici nozni su se upalili - ona zgodnja turkinja na aerobic kursu nas je dobro namucila u ponedeljak. Ipak cu sutra ako Bog da poraniti opet na fitnes. Nedostajao mi je sport zbog moje lijenosti. A sad se osjecam tako dobro. Dodatno kuham samo vegetarijanske recepte ovih dana. Njamiiii. Sutra mi mama dolazi - tu cu morati ubaciti malo mesa. Ali cu da pokusam napraviti kifle od pir brasna. Puno ga koristim.

Sta je pir?

Spelt (triticum speltum  )is an ancient relative of modern common wheat (triticum aestivum) which was widely grown by the Romans. It has complex flavours and bakes a delicious wheat flavoured loaf.It is organically grown.

Slika...detalji iz mog zivota.

23.12.2009.

Reflection

"Whenever something is wrong in a person, everything around him appears wrong to him. When he is all right within himself, the world appears all right to him. The world is created perfectly by our Creator. If something appears wrong to you, you must ask yourself: “What is wrong in me that I see this as wrong? Oh my nafs, you are wrong!"

 

Gospodaru moj,
podari duši mojoj bogobojaznost i očisti je. Ti ćeš je najbolje očistiti. Ti si njen zaštitnik i ona Tebe voli. Amin.
20.12.2009.

longing

"A radosnom viješću obraduj poslušne čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju." (22:35)

Najhladnija temperatura koju sam dozivjela?
-22°C jednog lijepog snjeznog dana u Danskoj. Najtoplija temperatura koju sam dozivjela? +48°C i ja u autu bez klime, ali sa sva 4 otvorena prozora.
Najhladniji namaz koji sam dosad klanjala? Za to imam dva kandidata.
1) Kod Jajca, iza ponoci, abdestila se snijegom i klanjala. Autobus se pokvario i mi 6h cekali.
2) Placuci stojim (u cipelama) na ledenom marmoru ispred Poslanikove dzamije u Medini na kijamu i molim Allaha da Imam pozuri sa namazom. Drscem, tresem se i ne osjetim ni jedan dio tjela nakon sat vremena cekanja, a nema insanu nazad jer je na hiljade ljudi oko mene. Pametni u zimskim jaknama, ne-pametni sa 4.500mg antibiotika dnevno i upalom pluca. Ne zelim spomenuti u kojoj grupi sam ja bila :)))
Najtoplije mjesto namaza? U jedno drugo godisnje doba, Harem u Mekki - na sabah namazu oko 5h ujutro, +39°C.
Najzanimljivije mjesto namazu? U mesdzidu aviona Saudi Arabian Airlines, 11km iznad tla.
Najljepsi namaz? Uvijek  za Salih b. Talibom.
Najljepsi Ramazan? 2005 + 2006 godine. Samo ja i moj Gospodar, i niko vise.
Najintenzivniji moment zivota do sad? Definitivno kad sam sa torbom krenula iz hotela, sa telbijom na usnama i kad sam u suzama shvatila da se odazivam Gospodaru i Njegovom pozivu.
Najveca ceznja u zivotu trenutno? Da sto brze stanem na zeleni tepih Revde, okrenem se u stranu i kazem "esselamu alejke ja Habiballah".

Kad saberem sve ove zelje i najljepse momente shvatim da sve ovosvijetsko prodje: i ljubav, i strast, i novac, i vlast, i posao, i putovanja, i sve se nekako vrti u krugu. A kao najintenzivniji momenti ostanu svi ovi gore navedeni, a ostali splahnu. Tako je i sa ovim svijetom izgleda. Kad dunjaluk prodje i ahiret dodje covjek ce shvatiti da je sve dunjalucko bilo bezvrijedno. A bolje je to i prije smrti shvatiti.

Jucer je pricao o susretu Surake r.a. sa Poslanikom, a.s. kad je ucinio hidzru, i kako je Suraka r.a. dosao sa namjerom da ubije Poslanika i dobije nagradu od 100 deva. A vratio se kao insan koji je stitio Poslanika a.s. i trag im sakrio. - I kad je Poslanik, a.s., tad Suraki obecao da ce dobiti ogrlicu perzijskog cara koja je teska par kilograma zlata. I puno godina kasnije, kad je Suraka vec bio starac i kad je palo perzijsko carstvo - obestinilo se Poslanikovo obecanjei Suraka je dobio ogrlicu, u medjuvremenu je i presao na islam. A moje srce je pucalo od ceznje sa Poslanikom, a nisam ga ni vidjela ni cula. Volim ga, i ima dana kad mi srce puca za njim, kad bih tako voljela da sam u Medini. Da mu Selam nazovem. Ma na minutu makar. Mame se ne pozelim tako, doduse ona mi je i malo blize. Nekad mi to bude cudno, ne znam zasto je tako. Obicni sam insan, sa mahanama i vrlinama, sa greskama i grijesima. I tu se sjetim samo omiljene dove u svim trenutcima, a koja se inace uci poslije abdesta: "Allahu, ucini da budem od onih koji se ciste i ucini da budem od onih koji se kaju." Jer grijesim, i bez Milosti Allahove necu nista uspijeti. Kao ni svi mi.

Na slici...za podne namazom negdje u cosku harema. Marmor je pun sitnog pjescanog praha, insan kad se spusti na sedzdu i dise sve mu se grlo napuni sa tim prahom. Okus pustinje.

"Veju veju pahulje,
mraz po staklu shara,
stize nova godina,
a odlazi stara."







Sve sto je na njoj - Zemlji, prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Velicanstveno i Plemenito. (Rahman, 26-27)

18.12.2009.

before / after

Pao je snijeg.

Ja sam sebi kupila gril za BBQ. Nema veze sto je vani -5°C, snijeg pada, vjetar puse i nece biti vremena za BBQ narednih 6 mjeseci. Ja sam gril nasla na SALE i strpala ga u podrum. Doce ljeto, doce jorgovani :) zensko i kupovina. Stari fenomen.

Danas sam bila u "little Beirut" i slikala prozor zgrade u kojoj sam provela predivno vrijeme sa mojim cimerkama. I nisam mogla da vjerujem - u sva 3 stana su jos uvijek nase zavjese, kao da smo mi jos tu. Uslikala sam i poslala mojim cimerkama - u sjecanju na nezaboravno lijepo vrijeme. A nas 6 je rasuto svugdje po svijetu.

Ayse je doktorirala, napunila 34 godinu i vratila se u Tursku. On ju je iskoristio za tajni brak i ostavio. U Istanbulu je nakon majcine dzenaze slucajno upoznala sestru turkinju, slucajno su usle u pricu, i slucajno su skontale da su obadvije bile u (tajnom) braku sa jednim te istim insanom, i da ih je obadvije iskoristio istom pricom i ostavio. Obadve su uspjesne visokostrucno obrazovane sestre u islamu. Tajni brak one nisu planirale, ali su nasjele na muskarca sa pogresnim namjerama.

Zavjese na prozoru od Aysine sobe su jos uvijek tu - ona radi kao doktor medicine u Antaliji i dogovorile smo se da cemo zajedno sljedece ljeto putovati u BiH. Ima vec godinama zelju da vidi Bosnu.

Moje zavjeste su isto tu - sad u mom stanu zivi treca osoba. Gülcan je od mene preuzela stan, no prebacila se na medicinu u drugi grad, udala se za studenta medicine i ceka bebu. Nije sretna, nije se htjela udati, ali ocuh je izbacio iz kuce jer nije njegovo djete. I posto sama nije mogla da finansira studij, morala se udati.

Reyhan je zivjela na 1. spratu. Njene narandzaste zavjeste su isto jos uvijek na prozoru, a ona je zavrsila studij, udala se u Svicarsku i dobila bebu. Jedina tema koju ima su bebe, pelene & djecija hrana. Ja imam skroz druge teme, tako da se malo cujemo. Roditeljstvo ima svoju car, ali nije svakome sudjeno i nije jedina tema o kojoj se moze pricati.  Znamo se godinama, studirale smo zajedno, i uvijek imale hrpu tema - zasto sad moramo satima da pricamo o bebama i kako je lijepo biti majka. Mislim, i slijep i gluh insan bi skonto da se sagovornik ne osjeca ugodno u toj temi. Imam hrpu drugih drugarica sa jos vise djece, pa ipak nadjemo hiljadu ostalih tema. No, na hajr iA.

Zivotni putevi su skroz razliciti, ali jedno mogu reci. Sve i jedna smatramo da je to bilo najljepse doba naseg zivota. A sad? Neudatim nedostaje muz i osjecaj porodice, udatim nedostaje slobodna i finansijska samostalnost, sretnim nedostaje nesto, nesretnim nedostaje sreca, usamljenim drustvo, oni koji imaju porodicu bi zelili malo vremena za sebe i malo privatnosti. Covjeku uvijek fali nesto.

I citam danas....ljudi su najsretniji u dobi izmedju 15 i 26 godina, jer tad sazrijevaju i skupljaju prva zivotna iskustva.

Potpisujem.

13.12.2009.

back to the roots

Jucer sam odputovala u kraj gdje sam davno zivjela. Tu sam pohadjala srednju skolu. Tu sam dozivjela zime pune snijega i hladnoce, kao u dalekoj BiH. Tu sam zivjela izolirano od naseg naroda, jer ga nije bilo.  To su bile godine pune buntovnosti. Oduvijek sam bila alternativac i anarhista. A kad to covjek intenzivnije dozivljava nego u pubertetu i odrastanju? Ali primjecujem da sam takva i ostala, pored svih formi koje mi zivot cine mirnijim i sloznijim.

Jucer sam se vratila na mjesta moje mladosti. I uzivala sam u ovoj prirodi. I u sjecanjima.

mjesto za odmor
11.12.2009.

Linus van Pelt speaking...

...nikako da se aktiviram. Kisa pada, lisce je opalo, vjetar puse. Ja ustanem, vucem deku za sobom i preselim se u dnevni boravak. Svijeca, sve mirise na jagode ili na lavandu, topli caj, slatkisi...and just hanging around with my blanket.  Jedino sam se jucer aktivirala i bila 5 sati kod frizera.

Dva puta sam gledala "law abiding citizen" - dobar action film, za preporuciti.
Hachiko - lijep film, govori o vjernosti psa. Oplakah na kraju, okrenuh se na desnu stranu i zaspa smrcajuci za cukom. Valjda sto sam emotivno vezana za pse, jer sam sama imala psa kojeg sam morala ostaviti u ratu.
"Ninja assassin" hocu da gledam danima, ali me zeza konekcija kad je taj film u pitanju. Sad cu opet da pokusam. Volim martial arts. Uzivam u takvim dobrim filmovima. Do 11-te godine sam mastala o tome da budem vojnik i nindza kad narastem. Trenirala sam na starijoj sestri i oblacila tatinu JNA-uniformu, nakon sto su mi mamine stikle postale dosadne. Danas mogu i u stiklama plesati, ali i u vojnickim cizmama hodati :)

Dali muskarci vise vole visoke ili niske zenske? Dali se muskarac osjeca slabijim kad stoji kraj visoke cure? Ovo pitanje me ozbiljno zanima.

Sigurno se osjeca slabijim, jer je njihova sujeta tako osjetljiva.

Odoh zubice oprati i sa dekom jaraniti. :)

Prijatno vam spavanje :)


"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja."

08.12.2009.

after the hujjuj...i svasta po nesto

"Popeo se Poslanik, s.a.v.s., na brdo Uhud, s njim su bili Ebu Bekr, Omer i Osman, r.a., te se ono počelo tresti. Poslanik je rekao: “Smiri se! Na tebi su Poslanik, Siddik i dva šehida (tj. Omer i Osman)"

A da ne govorim o tome sta se desilo kad sam ja stajala na Uhudu? NISTA!!! Pa i kako ce :)

Dugo nismo doruckovali zajedno. Ona ne moze vikendom, ja ne mogu radnim danom. Ali ovaj decembar moze. Volim mirne insane, duhovite, harmonicne, uskladne sa svim sto ih okruzuje. Jer to i mene smiruje. Veze me jos vise za dno, jer ne valja po oblacima lebditi.

Moram putovati mami. Mora sutra opet na operaciju. Bice dobro, ako Bog da. Trudi se da dogura do sljedeceg ljeta, do 55-te godine i da pokusa otici u invalidsku penziju. Prije 55-te godine nema mogucnosti. Onda bi se i vratila za Bosnu.

Sve cesce se u meni budi zelja za povucenim zivotom - da mi je jedna kucica u prirodi. Kao ona moja (zeljena)  u Svendborgu, sto nije postala moja. Ne mora biti kraj mora, tu puse uvijek bura. Negdje gdje ima zelenila, sa bastom i vocnim parkom. Ne mora biti veliko, ali da je dovoljno za svega po malo. Da se hranim sa tim sto u basti raste. Da znam da je zdravo. Da mogu da imam 5 kokosiju - domace jaje. Inace ne mogu nikako ovih jaja iz superxafsa. Povracam od njih. Ne mogu vise ni piletine sa kostima jesti. Previse loseg iskustva. Iako pazim da je sve organic i meso halal, opet mi se nekad desi da ima cudan ukus. Najljepse je ono od mog djeda, od njegove koke koja hoda po avliji sve do aksama i iz meraka snese ono jaje. A ne sto mora. To zumance je zuto, ne smrdi. To jaje mirisi kad ga ispeces. A ovo iz superxafsa? No comment.

Voljela bih da imam mogucnost da na proljece budem kod mog omiljenog hadzije, mog djeda. Da me nauci i poduci svemu o pcelama, o basti, o povrcu i vocu, o pilicima. I mama to zna, ali djed je zakon. Ne znam hoce li nam Bog dati tu mogucnost da me poduci. Ove godine mi je bilo najteze napustiti ih. Nikad mi se srce nije paralo kao tad u zivotu. I on je to primjetio. Nikad ne pokazuje emocije, ali me je ovaj put pitao "Pa ko ce kupiti kruske sa mnom, unuka, kad ti sad ode?". Auto je krenulo, suze isto i plakala sam narednih 60 km do sljedeceg stopa.

Kad ta generacija izumre, malo nam ostaje. Malo tradicije, malo znanja o proslome, malo one bosnjacke ljepote.

Prazni se polako, hadzije se vracaju kucama.

Eh, i ja danas izmijesa svasta nesto.

07.12.2009.

avantura aVto



Iz poslovnih razloga sam ove godine imala mogucnost da isprobam par najnovijih auta i da ih izvozam. A volim auta, volim brzinu, volim adrenalin. I danas me iznenadi kad sjedoh u  golf 5, karavan i pritnisu gas -  jes dobar, al' mirisi lijepo na novo auto, koza. Taj miris, ta udobnost. Ja inace vozim dizel, nesto vise od 100 konja, meni dovoljno. Ali ovaj benzinac danas, sa preko 150 konja. Bijase pravi uzitak izvozati ga. Cudno da zensko voli auto. Cudno, ali postoji.

Zove me danas jaranica. Znamo se godinama. Kaze "ludo jedna, pa nisam ni znala da ti znas biti tako fina." Kaze, ja otisla na sijelo i slusam neko prica o tvojoj imenakinji. Prica, prica, prica - samo najljepse stvari, da se nakon pola sata u meni ukljuci lampica i ja se nasmija - pa to je moja *******. I tek kad sam sjela razmisljati skonta da si ti zaista takva. A ja to i zaboravila. hahahaha hej bona, sto niste snimili taj razgovor, to nije nista nashtelito, nego eto iskreno misljenje jedne osobe - pa posaljite to mojoj bivsoj svekrvi. Da se dzaba ne koljemo ja i ona na Sudnjem Danu. Dosta ce nam biti drugih grijeha tad. Ali dzaba - ko iz svog srca nije ocistio pokvarenost, laz, neiskrenost, ljubomoru, dzahilijet i monopol na bezgresnost, toj osobi mozes godinu dana uzaludno pricati kako je neko u biti fin, dobar, iskren.

I dirnula me je ona danas nekim rijecima. 2003 godine smo se upoznali, od 2004 se druzimo redovno. I cesto nismo istog misljenja, posvadjamo se, pomirimo odmah, placemo i smijemo se zajedno. Ona nije mog misljenja, ja nisam njenog, ali dzaba - krajiskinje smo mi i volimo se. Navratih joj kod mame usput, kraj Une nam lijepe - "dijete drago, kao da mi je moja kcer bila, kad si mi ti ovako navratila." 
I kaze mi ona...haj mi dodji, pozelila sam se. I zaista me dirnu. Ali kakvo srce treba da bude da spozna te ljepote u drugom insanu? To srce treba da bude cisto, i treba da ima prijemnik za te lijepe stvari. A prljavo i pokvareno srce ne vidi sve te stvari, jer je zauzeto prljavim stvarima. I prljavo srce nema prijemnik za ihlas, za iskrenost, za bogobojaznost. Jer ko se boji Boga, taj ne cini nepravdu. Imam osjecaj da nepravednicima Bog zatvori oci za pravu ljepotu.

Kaze mi mama, eto skupa imamo 7 zetova & 7 priji i prijatelja. Ali najgori dojam je ostavila ona tj. oni, u marami, klanja, posti itd. . Jeli to islam? Pa nek skine tu maramu i nek ne glumi makar nesto sto nije. Da, mama. Kako si u pravu. Nije to islam. To je gluma.


Tako Mi Sunca i svjetla njegova
i Mjeseca kada ga prati,*
i dana kada ga vidljivim učini,
i noći kada ga zakloni,
i neba i Onoga koji ga sazda,
i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini,
i duše i Onoga koji je stvori
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,
uspjeće samo onaj ko je očisti,
a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!

03.12.2009.

harmonija

"Sreća se svakome ukazuje prema njegovim shvatanjima."

Danas sam sretna jer sam doruckovala friske kifle sa puterom & kuhanim jajima. Ali samo zumance. I to volim. Danas sam dobila nesto sto cekam vec 8 godina. I gledam taj papir i ne mogu da vjerujem. Tako sam down to earth. Sigurnije se osjecam, ali covjek uvelica uvijek ono sto nema. Elhamdulillah, nek je tu.
Danas sam sretna jer sam slobodna. Imam vremena za sebe i za obicne stvari. Aktivno trazim kuhinju na Ebay. Vrijeme je da tu neke stvari promijenim. Pijem caj, umotam se u deku i citam knjigu. Obavljam kucne poslove. Cekam vikend da dobijem busilicu kako bi napokon stavila ogledalo u hodnik koje to ceka vec 2 mjeseca. Cekam da mi dodje mini-regal za posebne flasice parfema. Pravim slatkise. Kuham svaki dan neko medjunarodno jelo. Uzivam. Imam vremena da odem kod mehanicara da napokon sredi u autu sto je potrebno. Danas sam nasla jeftino argan ulje iz Maroka. To mi treba za kozu. Mamin poklon za Bajram bijase novac. Taman kupih mikrovalnu. Mama naravno place, mame placu nekako uvijek kad je kcerka u pitanju.
Jednu dilemu jos imam - klanjala sam istihara i odbila da radim za Fujitsu. Sutra sam trebala da potpisem ugovor. Ali se nekako poslije istihare osjecam vise privrzena drugoj poslovnoj ponudi. Za Fujitsu bih morala puno putovati, puno na engleskom, puno drze do dress code-a, veci rizik u finansijskom sektoru. I to sam prihvatila, ali nakon istihare namaza srce nekako vuce ovoj drugoj ponudi. Tu bih bila vise u backoffice, manje on road, manji finansijski rizik. Ali bih mogla u Maastrichtu raditi, dvojezicno, manje poznata firma. I sutra imam obadva termina za radni ugovor, pa gdje me Allah Dragi uputi, nek tu bude hajr i bereket. Amin.

Volim stil gotike. Danas vidjeh jedan kalendar i svidjela mi se vrlo ova slika. Misticna, tamna, ali meni se svidja. I nije u mojim ocima nimalo tuzna.

Idem da dovedem u red moj regal pun cajeva. Ima ih sigurno preko 50 sorti. Uzivam u eksoticnim cajevima. Uzivam da ga kuham i pijem. Pogotovo ovako u jesenje i zimsko doba.

"Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?" (William Shakespeare)


Noviji postovi | Stariji postovi

...i proslo je. A ostaje samo lice Gospodara moga, Velicanstvenog, Plemenitog. :)))
That\'s life!
<< 02/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

Allah dž.š. je rekao Davudu a.s.:
"Ti hoćeš jedno, a Ja drugo i dešava se onako kako Ja hoću. Kad se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučićeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću."


Prošlo je jučer i bit će pouzdan svjedok,
a za njim i novi dan došao je.

Pa ako si jučer loše djelo uradio -
danas dobrim zamjeni bit ces hvaljen.

Danas ako u dobru provedeš,
korist ćeš vidjet, a juče vratit ne možeš.

Ne odgađaj dobro djelo za sutra -
možda sutra dođe, a tebe nema...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
179326

Powered by Blogger.ba

x