beats by dre cheap

greetings from the Maas

Maastricht pod snijegom. Ulice klizave i smrznute. Na tastaturi su slova Y & Z na novim mjestima, pa grijesim pisajuci. Umorna sam, nenaspavana, bolesna. Holandija me  je docekala snijegom, gripom, i lijepim hotelom. TV sam gledala do 21h da iskljucim mozak od svih novih utjecaja, dok nisam umorno pritisnula zeleni POWER i utonula u snove slusajuci suru Rahman. I probudila se u 2.24h i nisam ostatak noci mogla zaspati.

I sad sjedim ovdje i pitam se jesam li budala ili vrijedni radnik. Zasto? U 7.57h sam vec bila u firmi, a seminar mi pocinje u 9h. Damned. Tako bi mi dobro dosao taj sat vremena da sam mogla jos odspavati. Ali pozurila mala jer je navikla da sve bude po planu. Holandjasko kuliranje ili je do firme. Nijednog plana se oni ne drze. Sve je to lesi fer, kao u juznim zemljama. Nema stresa, nema pritiska - sve laganini. Nije ni lose tako.

Jucer nisam mogla odoliti da ne odem u shopping u grad koji mi je pod pendzerom. Za ne povjerovati: nisam nista kupila. Nista mi se nije svidjelo. Osim riba u McDonaldsu, jer nisam imala sta drugo da jedem da je halal.

Danas poslije posla idem u potragu za slasticarnom multi-fla. Imaju fenomenalne kolace. A ovdje mi je srce na mjestu. Tako volim Holandiju. Njihovu infrastrukturu. Velike prozore. Potoke i rijeke. More. Mentalitet. Pa cak i jezik. I svasta nesto. Ali do uzivanja u kolacima moram da izdrzim seminar o kucnom sistemu i popodne malo ceprkanja oko hardware. Od 160 radnika ima mozda 20 zena. Valjda zene nisu za tehnike :)

Selamim vas sviju redom vrlo sretna sto sam ovde :)

 

That\'s life!
http://majskasuza.blogger.ba
05/01/2010 08:37