BOYS DON'T CRY

BOYS DONT CRY
Zasto se djecacima od malena upija u mozak da nesmiju da placu? Da je plac za curice, a ne za djecake. Zasto momci misle da su “papucari” ako pokazu osjecaje…a o suzama da ne govorim. Pa nema veze kakvi su osjecaji, ako su iskreni. Iskrenost je vazna.
Nisam vjerovala da me moze toliko dirnuti iskrena suza meni drage osobe. Nisam vjerovala do onih trenutaka u kojim sam ga upoznavala, njega i njegovu totalnu iskrenost. Moja prva LJUBAV. Ona ljubav kad se vec vidis da sa tom osobom dijelis SVE svoje decenije, sanjas vec o domu svom, o djeci i o svim tim detaljima.
I njemu je 1992 godina donijela “paketic” kao sto i meni. Samo je njegov paketic bio puuuno tezi od mog. Ja sam svoj paketic uspjela ostaviti, ali on svoj nije i nosi ga i dan danas u svojoj dusi. Njegova dusa je ogorcena i puna bola ali je dobre biti, iskrena i spremna da VOLI i da DA od sebe. On je isto trazio nekoga kome moze da DA svoju dusu, da stavi srce u neciji dlan i da znas da ce ga ta osoba cuvati, paziti i njegovati. Bili smo u istoj potrazi i nasli se. On je stavio svoje srce meni na dlan, a ja sam isto moje nevino srce stavila njemu na povjerenje. Nije me iznevjerio. I danas kad ne djelimo zivot vise zajedno, kad smo JA i ON samo PROSLOST, on me nije iznevjerio. Cuva me, pazi me i spreman je da opet cuva moje srce, samo ja nisam vise spremna da mu ga dam. Zelim nekom drugom da mu ga dam jer iako znas da te neko voli i da tu osobu volis, nekad jednostavno nemozete da budete zajedno. Kao sto sam vec rekla…self destroy. Ljudi umiju da svoju sreci sebi tako gorko unesrece. Ja se nadam da ce on naci svoju srecu koja ce njegovo srce paziti i cuvati, a nadam se i ja da cu moje srce moci dati nekome da ga cuva i pazi.

BOYS DON’T CRY?

Ne, mislim da je to sasvim pogresno. Vazna je iskrenost i vazni su osjecaji. Ko god pokusa da ih ugusi, nece uspijeti. Kad tad oni ce savladati.

Sjetim se NJEGA i njegovog placa. Prvi put je bilo da sam vidjela da MUSKO place tako. Da se gusi u suzama, da nemoze da prica i da je jednostavno ISKRENO. On mi je otvorio vrata svojoj dusi i to mi je toliko puno vazilo. Ta tolika iskrenost te baca sa nogu, a kad cujes zasto place on….places i ti. Kad vidis osobu kako stoji na grobu svoje majke…ostanes bez rijeci i samo places. Places jer ti je zao. Places jer te bol reze. I places jer zelis sa tim da makar malo saucesca pruzis toj osobi, koju volis i sa koje zelis da otklonis bol. Bol koju su drugi nanijeli nama svima. Nismo ja i on jedini. Vjerujem da svi mi imamo svoju pricu. Nekad se osjecam koda smo dusevno isto ratni invalidi jer svak nosi svoju pricu, svoju bol i svoja sjecanja koja ce nas pratiti u svim domenima zivota jer nemozes da iskljucis ni glavu, ni srce ni da izbrises sjecanja.