question mark

*Pieeep*pieeep*pieeep*

„Aaaaj ko je izmislio sat i rano ustajanje i POSAO! Grrrrrrr, „necu, necu i necu“ mislim se…“neeecu da ustajem, jer onda se vratim na onu tacku razmisljanja. Sta odluciti? Kako to zamisljeno stvoriti? Kako preci sve prepreke a da ne bude na racun osjecaja? Ili ipak…kako mu reci NE? Who knows… ja majke mi neznam ni Sta ni KAKO ni GDJE, nista. Samo znam da moram ustati i ici na posao, glumiti nasmijanu i raspolozenu facu koja nema briga. Don’t worry baby, be happy!.
Ali volim anonimnost ovog grada….milion ljudi oko mene. Nevjerovatno, ali grad zaista broji milion ljudi i malo kusura. Pa nece mene niko zapaziti u toj masi. Lutaj mala lutaj u svojoj masti ko Alisa u zemlji cuda.
Malo ko me zaista zna…malo kome otvorim prava vrata mog srca, mojih misli i mojih zelja. Malo ko zna koliko noci preplakani broji moj mladi zivot. Bolje je i da ne zna. U teenagersko doba sam pokusala da otvorim ta vrate „odabranim“ osobama, no nisu pokazali dovoljno sensibilnosti i razumijevanja pa sam nabavila dobar katanac da nebi niko vise ta vrata obio i usao tamo gdje mu NIJE mjesto.

Mister Y je usao i znao je kako da se ponasa. Hmmmm, lijepo od njega. Volim takve muskarce koji znaju kad STA trebaju reci, uraditi, pokazati ili slicno. Mister X je odskrinuo vrata, no nije zavirivao sta je u toj prostoriji. Mozda nije jos bilo vrijeme za to, pa se vratio nazad. Sigurno ga je strah bilo da vidi nesto, a nezna kako da se ophodi prema tom.

Cini mi se da su muskarci u zivotu cesto nesigurniji nego zene, jer ne posjeduju onaj ZENSKI INSTIKT  ta intuicija.

Draga moja intuicija… toliko puta u zivotu me je sacuvala pogresni odluka i dala mi do znanja da se povucem dok nije kasno. No, i dovoljno puta u zivotu mi je dala do znanja da uradim TO nesto, pa sam onda stajala na ivici zivota i nisam mogla samu sebe da razumijem zasto sam TO nesto uradila. Tjesim se sa tim da nebi bila sad OVA osoba da nije bilo te zivotne skole, a i kazu…STO TE NE UBIJE CINI TE JACIM!!!

Jes jes, of course.