Mrzim taj osjecaj stida, kao da nesto kradem, krijem se, strahujem da me nece neko vidjeti, "uhvatiti na djelu". Mrzim taj osjecaj jer se ne stidim toga sto radim. Kako da se stidim tog? Ali covjek je toliko manipulisan tim idealima sta je "tacno", a sta "pogresno" kroz ljude, medije i druge manifestacije.
Zamijenila sam pauzu da obavim namaz na vrijeme, makar da spojim podne i ikindiju jer prije jacije necu biti kuci. I u sred ikindije se otvorise vrata i u konferencijsku salu udje neko. Poslije toga se cuje samo suskanje po birou, pogledi koji me krishom gledaju. Svako cuti, ali svako sve zna.
I zasto se ja osjecam kao "uhvacena na djelu"? Mrzim taj osjecaj i toliko se lose osjecam zbog tog osjecaja. Zbog te "lose savjesti" koju ja necu da imam, jer ja sam se odlucila sama na taj put. I to je moja stvar sto ja svaki dan 5 puta na dan trazim konekciju sa Gospodarom.
Ali u ovom svijetu to nije moja stvar – to je stvar privilega koji ti onu dopustaju.
Ucim o krstarskim ratovima – protiv koga su se oni borili? Definicija: protiv svega sto nije krscansko, sto nije srednjoevropsko i sto nije prilagodjeno.
Dobro dosli u novu eru krstarskih ratova!
Nije ovdje nista bolje, ali vremenom svi i svuda prihvate tvoju osobnost… samo moraju na tebi vidjeti da je definitivno dio tebe i da te nisu uhvatili u “nedjelu”… Kad skontaju da je tebi to normalno kao napiti se vode, normalni ljudi ce se poceti raspitivati kakva vrsta konekcije pruza takav smiraj i osmijeh na licu… I onda ce vam se sala napuniti kao i nasa aBd 🙂 (malo pretjerujem, ali sta fali malo odmastati?!)
Esselamu alejkum i bujrum u nas dzemat 🙂
ve alejkumu selam, i rado bih u vas dzemat. Ako Bog da, da bude nafake. kad bude slobodno radno mjesto, javi mi. :))) ……sto se tice adapcije: trudim se, ali nekad nesto insana jednostavno izbaci iz cipela – a ponajvise taj ruzni osjecaj sto se insan osjeca krivim, ali nije KRIV. Borba sa samim sobom.
Kad sam presao u Tuzlu da radim, ja sam bio prvi koji je isao na dzumu, iako je oko 130 radnika, vecinom muslimana uposljeno u firmi. Neki su se pitali kud ja to svakog petka idem i vracam se..Sad im je to vec normalno.. Ali treba hrabrosti da se naprave prvi koraci..
da, treba hrabrosti. A tuzla je bas “crvena”, crvenija ne moze biti. Svaka cast.
Ima i crvenijih, samo Tuzla nosi taj epitet..
Da ti dam malo dzahilijetske perspektive:
Prije nekih 7-8 godina, obzirom da je sala za sastanke bila pored nase kancelarije, ulazi direktor (jedan strasni ciko, k tomu jos ateista koji prezire islam) i kaze: “Od danas ce ovdje klanjati jedna gospodjica, pa vas molim da imate razumijevanja i da ne smetate.”
Ta “gospodjica” je svaki dan odlazila u salu, a ja je gledala sa tugom, zaviscu mozda, zbog stava i karaktera… Ostale kolege su imale isto ogroman respekt prema njenom stavu.
I ta ista sestra mi poslije prica kako je na razgovoru za posao rekla direktoru da je njen jedini uslov da joj omoguci da klanja na poslu onoliko vakata koliko je zakaci.
Dakle, svi prihvatili, svi ispostovali, i svi je cijene zbog odlucnog stava, slagali se s njom ili ne 🙂
@fragilitate: moRe bit bidne 🙂
@Rea Lupus: Zaista? Svaka cast, i njoj – a i njemu, da ga Allah uputi. Amin. Imala sam slicna iskustva sa Fujitsu: tu sam na sva 3 razgovora rekla da obavljam namaz u pauzi i da na putovanjima ne pijem alkohol & ne jedem meso. njih 3 su me gledali velikim ocima i rekli: “Ok, nema problema. I btw, divim vam se sto ste tako odlucna zena.” Ali eto, sad trebam ovdje probiti led.
A jos vise me je dirnulo to tvoje kako si je gledala sa tugom, zaviscu… – i eto, danas si i ti dio tih koji se bore za tu svakodnevnu konekciju. hvala Bogu.
ma samo ti klanjaj kome pravo kome krivo:)
lako je vama muskarcima bilo gdje sedzadu prostrti. ali et, dobro je
Razumijem te, možda mi se to sve dešava jedno 10x češće ne go tebi…Al treba biti ponosan na to, a narodu je i onako svakog čuda tri dana dosta. S vremenom počnu cijeniti karakter i dosljednost, a 5 namaza nije mala stvar.