retrospect

Sjela sam na isto mjesto kao i 2005 i 2006 godine i pogledala kroz prozor. Isti prizor me je docekao. Probudio sjecanja. Shvatila sam da sam trebala vise da uzivam u mladosti, a manje da se brinem. Sve ce to doci na svoje. Ali to mogu i sad sa 28 jos da shvatim – starija sam, ali nisam stara. Manje se brinuti, vise osloniti na Allaha i shucurati na svemu sto insana zadesi lose, a uzivati i shucurati i na dobrom.

Tih davnih godina sam na predavanjima uvijek jela holandske stroopwafels. I onda sam ih zamrzila. I od januara 2006 godine ih nisam vise jela. I jucer sam navratila u supermarket, kupila ih i jela na istom mjestu, uz istog profesora, sa istim lijepim osjecajima. Nostalgija me valjda spucala.

Izasla sam danas na ispit – od nas 30 samo nas je 5 izaslo na ispit. Merjem je napustila salu nakon sto je vidjela pitanja, nas 4 je ostalo. Tezak ispit i vrlo opsirna tema. Kako god sracunam, procu po bodovima. Sve ostalo nije vise vazno.

I vracam se kuci sa njom – buduca medicinarka, 20 godina, mlada, i ista on. Sve hocu da je pitam da nema porodice u Rabatu, tacnije u Salè. Ali ne, ona je iz Nadora. Sve hocu da je pitam – da ti M. nije brat? Sve hocu da joj kazem kako me podsjeca na starog prijatelja. Na starog prosioca. Na insana sa toliko puno znanja, sa tako lijepim glasom i sa tolikim saburom koji je godinama slusao kako mu se ja isplacem na telefonu, godinama me prosio i ne isprosio. I ona izlazi iz auta, ja je gledam sa strane i pitam se: "O Milostivi, kako mu moze ovoliko liciti?" M. sam nedavno srela slucajno – nasmijao mi se kao u stara vremena, pitao za moje roditelje, pricao o svojim roditeljima… i prvi put sam skontala mudrost u njegovom odgovoru "elhamdulillah (hvala Bogu)". Prije me je nervirao taj njegov odgovor. Imala sam osjecaj da se ne zanima za to kako se insan osjeca, sta ga muci i sl. Na svemu se samo zahvaljivao Bogu, u dobroj i u losoj situaciji, nikad se nije zalio, uvijek se zahvaljivao na svemu. A mi zene samo se zalimo, uvijek nam nesto smeta, ne pashe, nedostaje.

I ovaj put sam se i ja nasmijala i iskreno odgovorila "elhamdulillah"

i on: "elhamdulillah…"

I uvidjela sam gdje sam pogrijesila. 🙂


"Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je." (Jusuf, 53)

majska
nema se nista vise reci.

2 komentara

  1. Selam. 🙂 Jusuf sure mi je nekako plaho drago, i moram ti reći da uz tvoj prelijepi tekst i način kako si ovo sve napisala, baš ide jedan poučan i lijep ajet kakav si navela. Nešto me u tvom tekstu baš onako malo dirnulo, da sam morala još jednom pročitat. Selamim još jednom

  2. alejkumu selam draga duso. Sura Jusuf je zaista prelijepa, i poucna. I lijepi Jusuf a.s. vrlo poucan za nas sviju. Drago mi je da moja pisanja makar nekad covjeka navedu na razmisljanje, na hajr – empatija je zaista dar Boziji. selam ti nazad 🙂

Komentariši