i tako to

Ja nesto ohladila, zahladila, prehladila se na blog. Bezvoljna da ista pisem, ali u zivotu vrlo aktivna.

Karta za Sham je rezervisana. Dimashq, ljubavi moja, dolazim ti napokon, ako Bog da. Umajadska dzamija, Damaskuskove mahale pune historije itd. Napravila sam sebi dugorocni plan za hidzru/emigraciju. Odvojila kutak za stednju za taj cilj. Napravila plan. Ne danas, ne sutra, jednog dana ako Bog da. Prije toga da vidim Sham: Damaskus, Jordan itd. Da upoznam ljude, zivot, energiju koja je tamo. Da se ustabilim finansijski, da se ustabilim sama sa sobom, da se ustabilim na poslu.

Ali prvi korak je ucinjen sa odlukom da cu na odmor tamo. I poslije toga u Jordan na odmor. Kairo sam otpisala – mislim da mi Egipat trenutno ne nudi ono sto trazim. Samo hrpu slobodnih muskaraca koji se insanu trpaju. Nije da to trpanje smeta, ali to se ne trazi. A i postane naporno vremenom.

U moj plan emigracije bi pasao dobro stabilan i bogobojazan muskarac koji zna ili:

1) renovirati, zidati, praviti kuce, popravljati sve u kuci i oko kuce. Nesto kao moje amidze, dajdze, did, otac – Bosnjak koji zna kucu napraviti sam, koji zna raditi, a ne samo maziti misha i tastaturu i zivjeti u cybersvijetu.

2) skolovan, pametan, bogobojazan insan, koji ima zapadnu diplomu i zeli zivjeti jedan period tamo.

Ovo nije konkurs! 🙂 Ovo su samo moje misli. A stvarnost je druga.

Pored tog plana koji sam skovala….bila sam vrlo aktivna sto se tice zeleni u mom zivotu. Palma je presadjena, izgleda divno. Nasla sam moj omiljeni cvijet i zasadila ga i  uzivala u njegovom mirisu. U nedelju nabavila sebi aloe verinu biljku. Super izgleda u spavacoj sobi. Sljedeci projekat je: LAVANDA na balkonu. Kako volim lavandu!

…i zadnji projekat: moja mama sutra ima operaciju na kicmi :((( u kuci se samo cutalo, cekao danasnji dan kad je odvezena u bolnicu. Nije se pricalo o riziku, a znamo svi da operacije na kicmi nisu bezrizicna, lahka stvar. Sestre je nisu ni nazvale, a kamoli da su dosle u posjetu. Ja sam pokusala da tjesim, ali ne mogu da glumim dobro kad je i mene strah. da Allah na hajr okrene i da joj bude bolje, a nimalo gore. Amin. Sto je najgore, daleko je i nemogu joj u posjetu. Samo jednom cu moci uzeti slobodan dan da odem. Damned.

Et, to je zivot – nish drugo. Bice hajr akoBogda.

majska
nema se nista vise reci.

3 komentara

  1. Lijepo pišeš.
    Operacija je do sada već sigurno prošla u najboljem redu, tako da ne osjećam da trebam željeti nešto osim brzog oporavka.
    Napiši ponkad i više o mjestima na koja putuješ, zanimljivo je čitati putopise kad ih piše vjernik.

Komentariši